Zašto Trump prijeti blokadom tjesnaca koji Iran već blokira?

„S trenutnim učinkom, Mornarica Sjedinjenih Država, najbolja na svijetu, započet će proces BLOKADE svih brodova koji pokušavaju ući ili izaći iz Hormuškog tjesnaca”, napisao je Donald Trump na Truth Socialu u nedjelju ujutro. „U nekom trenutku doći ćemo do situacije ‘SVI MOGU UĆI, SVI MOGU IZAĆI’, ali Iran to nije dopustio.”

Iranska odluka da ograniči promet naftnih tankera kroz tjesnac uzrokovala je ozbiljnu gospodarsku štetu nekim državama koje ovise o bliskoistočnoj nafti, te dovela do rasta cijena diljem svijeta — uključujući i SAD.

Pa zašto bi Trump želio blokirati tjesnac koji želi da bude otvoren, pita se CNN.

Tjesnac tehnički nije potpuno zatvoren — Iran postupno dopušta prolaz nekim tankerima u zamjenu za pristojbu do 2 milijuna dolara po brodu. Ključno je da Iran istodobno omogućuje vlastitom izvozu nafte nesmetan prolaz: prema podacima analitičke tvrtke Kpler, Iran je do ožujka izvozio u prosjeku 1,85 milijuna barela dnevno — oko 100.000 više nego u prethodna tri mjeseca.

Zatvaranjem tjesnaca Trump bi mogao presjeći ključni izvor financiranja iranske vlade i vojnih operacija.

Potpuna blokada?

No to je poluga koju američka administracija dosad nije bila spremna povući: potpuna blokada — uključujući iransku naftu — mogla bi uzrokovati nagli globalni skok cijena nafte.

Zato je američka mornarica dosad dopuštala prolaz iranskim tankerima. Svaka nafta koja trenutno izlazi iz regije pomaže barem donekle stabilizirati cijene. Štoviše, Sjedinjene Države su u ožujku odobrile privremenu dozvolu Iranu za prodaju nafte koja se već nalazila na tankerima.

SAD već desetljećima povremeno uvodi sankcije iranskoj nafti, a Trumpova administracija blokirala je prodaju nakon izlaska iz nuklearnog sporazuma 2018. godine. Prošlomjesečno ukidanje sankcija oslobodilo je oko 140 milijuna barela — dovoljno za globalnu potražnju tijekom otprilike dan i pol, prema podacima američke Uprave za energetske informacije.

Iran ostvarivao značajne profite

No politički dojam te jednomjesečne iznimke bio je problematičan: omogućila je Iranu prodaju sankcionirane nafte i financiranje rata protiv SAD-a i njegovih saveznika. Iran je pritom ostvarivao značajne profite, prodajući naftu po cijeni višoj od referentne Brent nafte.

Rastuće cijene goriva pojačale su pritisak na administraciju da okonča rat, a puštanje dodatnih količina nafte možda je kupilo nešto vremena. Budući da je Iran ionako prodavao naftu, ukidanje sankcija omogućilo je prodaju i zapadnim zemljama, a ne samo Kini, njegovom najvećem kupcu.

Administracija je pokušavala koristiti sve dostupne poluge kako bi zadržala cijene pod kontrolom tijekom rata — uključujući koordinirano oslobađanje strateških rezervi i ukidanje sankcija na rusku naftu prošlog mjeseca.

Sada Trump riskira dodatni rast cijena nafte i plina kako bi maksimalno povećao pritisak na Iran da okonča rat.